Držite se hrabro, prijatelji moji!

Ovaj je dan sada naš. Nek odjekuju naše poruke, misli, želje, snovi koji su listovi i dio knjige koju čitamo, listamo i sanjamo.

Udahnimo. Podsjetimo se da će nam ovaj trenutak ostati zauvijek kao neizbrisiva uspomena.

Dragi moji, ne zaboravimo prijatelje koje smo stekli. Oni su nas podizali na noge kad nam je bilo najteže. Tolike smo stvari naučili... Uvjerili smo se da vrijedi biti dobar, odgovoran, marljiv, pravedan, odlučan, ustrajan, kreativan, optimističan, doslijedan.

Uputimo zahvale svim našim nastavnicima i ljudima koji su nas potakli i učili novim znanjima da u konačnici postanemo mladi i obrazovani ljudi. Istražujmo granice naših mogućnosti, tajni i vrlina kojih još nismo svjesni i koje tek trebamo otkriti. Spremimo se na putovanje, mijenjajmo svijet našim stavom, pogledom na život i rečenicom koja uvijek nadvlada sve. Naš galeb Jonathan nam poručuje da smo spremni ovdje i sada ostvariti sve ono čemu težimo i dokazati sebi i drugima da uz vježbu to možemo postići. Sjetit ćemo se kad jednom već budemo stari i reći ćemo: vrijedilo je živjeti te bezbrižne dane, a do tada lagano ptice pjevaju, svaka na svojoj grani, prolaze naši najljepši dani, a znamo da je ipak samo jednom sjalo sunce i samo su jednom padale kiše - jer osmaši smo bili tada i NIKAD VIŠE.

Doris Jakić, 8. razred